Hvala na pitanju, dobro smo. Bolje nego ikad, dodao bi moj đavolak na levom ramenu, na šta bi se njegov kolega anđelčić zimogrožljivo stresao i povukao za levu ušnu resicu – da ne čuje zlo. Nema nas na ovim virtuelnim stazama.
Zato nas ima na mnogim drugim, virtuelnim i realnim. Hodamo, grabimo, trčimo, jurimo... svega ima osim laganog hoda. Liči ponekad na uglačani tunel kojim se vrtoglavo spuštamo, uživajući u navali adrenalina. Ipak, dobro upravljamo tim svojim sankama. Posao, škola, priroda, sport, mnogo sporta i mnogo prirode. Mnogo manje kompjutera i interneta, ali i to se nađe, tek da se ne zaboravi. Ima i malo stranputice, ali brzo se prevazilazi i vraća u glavni tok. Uz sve to, i pored toga, mnogo novog – novih ljudi, događaja, znanja, poimanja. I oslobađanje od nekih stereotipa, od različitih viškova i balasta. I najvažnije – uživanje u svemu tome.
Red je, ipak, da se javimo. Da kažemo da smo dobro i mahnemo svim našim prijateljima koje samo ovuda srećemo.
Samo mogu da pozdravim mamu i njenog anđela. Uživajte, živite punim plućima. Mi ćemo ovde biti srečni da znamo da je vama lepo, a kad stignete i ako stignete naškrabajte nešto na blog. Da, množina je dobro upotebljena, jer iz tebe piše i Neša.
adrenalinska trka na stazi za bob, dvojac...;)
... i to kakav!!!
:)))))
vreme je da mi otkriješ tajnu gde je taj kazan s čarobnim napitkom. ;) tipujem da bi dolazeći vikend bio idealan da se razmene male tajne velikih majstora... ;)))
Ponekad se sledim od straha kada čujem šta deca sanjaju. Ipak, vrsta optimizma koji oni imaju, taj "oblik" vere u život, jednostavnost do genijalnosti, nemoguće je kopirati... kao i dečije crteže uostalom...
Mamina najveca nocna mora je sta ce sutra da te Nesha pita - ha ha ha
sre - 15.04.2009
Mali - veliki dečak
Gledam najnovije slike svoga sina, snimljene dok piše domaći zadatak, potpuno obuzet poslom. Vidim njegov ozbiljni profil koji polako gubi dečije obrise, usta stisnuta u intelektualnom naporu, i ruku koja čvrsto drži olovku. Obuzima me seta. Sve ređe otkrivam naivna dečija očekivanja u njegovim očima i ubeđenje da je svet mesto prijatno kao dom. Pronalazim razočaranje, tugu, inat, ozlojeđenost, bes. Ušao je u bitku gde se pravila uče u toku borbe, a cilj je prilagoditi se. Ili ispadaš. Dobro mu ide. Ali cena mora da se plati.
Grli me više i češće nego ranije. Ujutru, dok je još mekan od sna, i dnevne brige još nisu zauzele svoja mesta, i uveče, dok se uspavljuje i želi da iz sigurnosti mojih ruku uplovi u san. Grli me i kad se pozdravljamo u školskom dvorištu, pre početka nastave, još uvek se ne obazirući na zadirkivanja drugova. Kad se popodne ponovo nađemo, posle napornog dana, ja zaboravim na posao, a on na školu, postoji jedna klupa ispred učionice na kojoj odsedimo naših pet minuta u zagrljaju. Zatim ustanemo i polako, čavrljajući, krenemo kući. I u toku popodneva, kad radeći kućne poslove naiđem pored njega. I kad ja priđem, jer sam se ga se zaželela. Posmatra me. Osećam na sebi pogled njegovih velikih ozbiljnih očiju. Analizira. Postavlja pitanja. Konstruiše pretpostavke i postavlja hipoteze. Otkriva nove činjenice i one su uvek prvi put otkrivene i niko drugi ne zna za njih. Tada se okrenem, pogledam ga u oči i nasmešim se. - Mnogo te volim - kažem. - Znam to - odgovara on. - Ali da te pitam...
Više ne traži da mu kupujem igračke. Umesto njih želi školski pribor, bojice, olovke "za dečake", gumice koje dobro brišu. I lepe sveske koje drugi nemaju. - Kada ću pisati lepo kao ti? - pita me. - Kada budeš vežbao približno isto vreme - kažem. To ga ne privlači. Ništa što traži beskonačan broj ponavljanja istih dosadnih stvari. Otpuhne nestrpljivo i odmahne rukom. Naći će on već brži način za to. Odustala sam od prinude. Jednostavno ne vredi. Kad traži moju pomoć, on tačno zna na koji način i u kojoj meri želi da je dobije. Moje ideje o pomoći ga ne zanimaju. Ni lekcije, ni pridike. Ni kritika. Uči sam i sam se probija svojim logičkim lavirintima. Ako ga pitam da objasni kako je nešto uradio, ne ume. Ili ne želi. - Pa to je jednostavno tako, mama... Različito razmišljamo. Bila sam malo razočarana kad sam to shvatila, jer mi se čini da je moj način dobar i delotvoran. Ali znam da on ne može biti moja kopija. I ne treba da bude. Onda se opustim, isključim modul za projektovanje i planiranje i trudim se da ne propustim ni jedan od tih čudesnih trenutaka formiranja novog intelekta. Često mu je potrebno samo moje prisustvo kao podrška i priznanje da je u toku ozbiljan posao. I pohvala na kraju, ako je posao dobro obavljen.
Oscilujemo moj mali - veliki dečak i ja. U toku dana promenimo milion rapoloženja i stanja. Nije sve uvek lepo i često izbije varnica zbog različitosti temperamenta. Jutros, gledam ga kako trči prema školskim vratima, lepršajući kosom a preteška torba mu odskače na leđima. Tako je sićušan u odnosu na starije đake. Sreća i tuga se preteći skupljaju u grudima, i pre nego što krene neka izdajnička suza, duboko uzdahnem i žurno krenem u novi dan.
e pa Neshina mamiko, posto kancelariju ne delim ni sa kim, zabole me bas i za izdaju... ;)
p.s. ne brini, meni se cini da je i njegov (njihov :)) nacin jako dobar i delotvoran... :)
Kako emotivno! E zato bih jako voleo da što pre postanem roditelj, zbog tog dela sebe koga gledaš kako raste, kako sve vipe postaje svoj, sa svojim pogledima na svet, pa se iznenadiš kad vidiš nešto novo u njegovom razmišljanju, pa taman kad se navikneš na to, a on te "odvali" nekom tvojom rečenicom domišljuenom u njegovoj glavi... Najveći cmok za Spesinu najveću radost - za Nešu.
ovo je četvrti put da čitam ovaj tekst. retko šta me toliko fascinira, da mu se opet i opet vraćam, i da opet zamišljam sve što pročitam, baš kao da čitam prvi put. ovaj tekst me čini srećnom.
pet - 10.04.2009
Left side
- Moram da ti kažem da sam otkrio nešto vrlo važno! To još niko ne zna!
- Šta to?
- Leva strana tela je potpuno beskorisna!
- Kome?
- Svima, osim meni. Ja je koristim za pridržavanje.
- Znaš, mama, ponekad umesto snova imam vizije...
- Šta to znači?
- Znači da predviđam šta će se desiti u budućnosti.
- Šta si poslednje predvideo?
- Da mi se sutra neće ići u školu!
Pa, Neša je zaista genije! Časti ga opravdanjem tog jednog dana. Možda je i to već predvideo :-) Nije baš najpedagoškije, ali geniji se i razlikuju po tome što su ponekad "out of this world" (mislim izvan sveta nas "lojalnih").
haha, nadam se da mu nisi srušila iluzije, lepo bi bilo da i dalje misli da ima sposobnost da predvidja ;)
pet - 06.03.2009
Slovo a
- Mama, možeš li nešto da mi objasniš?
- Šta to?
- Kako to da je 14+a=17, a onda a+8=10? I nije to sve: a+5=15?
- Slovo "a" i druga slova u matematici zamenjuju brojeve...
- Nisam te to pitao, nego kako da naučim vrednost slova "a"!?
E, tu će Neša tek morati da nauči da ni slovo nije uvek lsovo, kao što ničovek nije uvek čovek. MIlim, kao i ljudi, i slova mogu imati različite vrednosti od nule naviše, a bogami i naniže. Listaj stare knjige iz filozofije trebaće ti za koji mesec.
Ma volem i ja romantiku al bre, što se mene tiče neka zvezde stoje na njihovom dalekom mračnom nebu i neka mi ne produvavaju koštanu srž. A Košavu nju proterajte u afriku tamo ima više potrebe za njom. Ko li je organizovao ovaj planet da ga pošaljemo kod Karića da studira management. Da nauči kako treba raditi stvari!!!!!!
sre - 28.01.2009
Fashion
- Kragna ti ne stoji lepo, mama!
- ?
- Ne, ni rukavi nisu kako treba!
- ?!!
- E, sad je lepo!
- :) ...
- A zašto ti sebe uvek oblačiš lepše nego mene?
E, mama...i kragna i rukavi na ovoj košulji su savršeni, nije ni čuda da se čak i Neša pobunio što nije muška. Lijepo je da primjećuje, da nije od onog muškog roda, koji ni lonac na glavi ne bi primijetili:)))
Poruka je jasna: jesam ja genijalac, ali još sam dete. Takve rečenice su zaista i svojstvene samo genijalcima. Kiss za Nešu i pozdrav ponosnoj mami. I naravno, ako već nisam, a ne mogu da pregledam - puno zdravlja i sreće u 2009oj godini.
Verujem da, osim u (ili na) ovom mediju, čuvaš sve i u (ili na) nekom drugom mediju.
Biće to lep poklon Neši za osamnaesti rodjendan ili za ženidbu ili tako nešto, diplomski ili doktorat... poklon za njega, ali ako rešiš da objaviš kao zbirku, kao knjigu, fantastičan poklon i za Svet...
Za glavnog urednika, junaka i domaćina ovog bloga prethodna godina je bila više nego uspešna. Pošao je u školu i pri prvom suočavanju sa matematikom odneo pobedu, tako da mu ta neman sada jede iz ruke i sluša sva njegova naređenja. Sa čitanjem odavno nema nikakvih problema, bez obzirada li je ćirilica ili latinica, ali pisanje je enigma - šta će mi to kad imam tastaturu? Ipak, mora se pisati, ali za svako slovo on ima sopstveni način i onaj njihov ne želi da uči. Postao je član biblioteke, pročitao već četiri knjige i pitao bibliotekarku zašto mora da čeka 21 dan da bi vratio knjige. Počeo je da kuca na tastaturi, pomalo četuje sa nekim starijim drugarima i nervira se što mu to tako sporo ide. Krišom, vežba kucanje. Imao je prvi turnir u šahu, plasirao se u ozbiljno takmičenje i planira da osvoji zlatnu medalju. Čita i piše šahovske simbole i počeo je pomalo da kombinuje poteze. Igrajući igrice, počeo je da čita engleski, a fond reči je skoro dovoljan za svakodnevnu konverzaciju. Domaće zadatke završava za sat vremena. Završio je prvo polugodište svog prvog razreda, a opšta ocena u knjižici glasi: vrlo inteligentan i ambiciozan. Posmatrajući sve ovo, mama se pita šta je sledeće – blog, možda... ma ne, to mu nije neki izazov... ko zna... zajedno idemo dalje u tu avanturu, sa željom da nam sledeća godina donese bar isto ovoliko novih znanja i umeća, uspeha i radosti.
Dragi prijatelji, poznanici, slučajni prolaznici i putnici namernici, Neša i mama vam žele najlepšu i najbolju sledeću godinu, mnogo ljubavi, razumevanja, poštovanja, solidarnosti i poštenja. U to ime, živeli!
Dragi domaćine bloga i njegova daktilografkinjo, Želim vam godinu u kojoj će za vas biti brdo razloga za sreću i ponos, puno zdravlja, smeha, beskraja u radosti.
eh, da mi je ćerka mladja.. . :)) Želim vam sve najlepše u 2009. godini, a šta je to moraćete da smislite vas dvoje. U svakom slučaju puno zdravlja, a vidim da možete sve što poželite. Srećno!
Ljubavi imate, i u sebi i od nas :))) Za uspeh ne brinem, učiteljica je sve lepo napisala ;))) Dakle, ostaje da vam poželim mnogo zdravlja i radosti u Novoj godini! :)))***
:)))))
spe(s)cijalci moji dragoceni!!! odshahirajte ovu godinu onako kako znate. ti si ionako kraljica, a Nesha carevic, ne bi trebalo da bude tesko. ;) pratim vas sa uzivanjem...
:)))
uto - 16.12.2008
Robot
- Šta bi želeo za Novu godinu, Nešo?
- Imam samo jednu želju: robota od 40.000...
- Sine, bojim se da ni ja, ni Deda Mraz nećemo moći da ti ispunimo tu želju...
- Mama, moram da ti kažem nešto. Ja znam da Deda Mraz samo donosi poklone, a novac daje tvoja firma.
Deca su danas intiligentnija nego pre par decenija... kažu da su neka istraživanja to potvrdila, a tvrde i prosvetari da su današnjoj deci, nekadašnji programi "usporeni"...
Deca su nam hvala Bogu pametna, ali ni mi se ne damo baš.:o)) Pozdrav tebi i Neši. :o)
pet - 12.12.2008
Matematika
- Jedva čekam da odem na fakultet - reče mi Neša uz uzdah.
- Stvarno? A šta ćeš da studiraš?
- Matematiku!
- Sviđa ti se?
- Da, zabavna je i laka. A znaš šta ću biti kad porastem?
- Šta?
- Učitelj za osmi razred. I jako je važno to što sam odlučio da ću im predavati samo matematiku.
Taj tvoj malac, šta god da bude, napraviće pomak...
sub - 06.12.2008
Biblioteka
- Mogu li da upotrebim ovaj kompjuter, mama? - upita Neša u biblioteci.
- Ne verujem da imaju igrice i internet, Nešo.
- Šta će mi internet? Mene zanima katalog knjiga.
Pa dobro si pitala, mozda je hteo da pogleda na internetu neku informaciju vezano za knjigu 0 na primer, kako se zove u originalu, ili biografiju pisca..... he he he kako je samo sladak.
čet - 20.11.2008
Iks
- Hoćeš li pomfrit za ručak, Nešo?
- Mmmm, mama, pogodila si me pravo u iks!
- U šta?
- U iks. Svako od nas ima dva iksa. Jedan iks je srce.
- A drugi?
- E, to ne mogu da ti kažem. Zato što ćeš uvek znati moju slabu tačku.
Vaša deca nisu vaša deca.
Oni su sinovi i kceri života
koji žudi za sobom.
Oni postižu, ali ne preko vas.
I mada su sa vama, oni vam ne pripadaju.
Dajte im ljubav, ali ne vaše misli,
jer oni imaju svoje vlastite.
Možete udomiti njihova tela,
ali ne i njihove duše,
jer one borave u kuci sutrašnjice do
koje vi ne možete cak ni u snovima.
Možete se truditi da budete kao oni,
ali ne tražite da oni budu kao vi,
jer život ne ide unazad, niti stoji.
Vi ste lukovi sa kojih se vaša deca,
kao žive strele, bacaju u buducnost.
Strelac vidi znak na stazi vecnosti,
i on vas savija svojom moci,
da bi njegova strela otišla daleko i brzo.
Neka vaše savijanje u strelcevoj
ruci bude radost;
jer mada on voli strelu koja leti,
On voli i luk koji je postojan.
Ana, i meni je prva favorit :)))) Kako pobediti rešetke i uživati u divnom prizoru...
sre - 12.11.2008
Veliki uspeh takmičara iz Srbije
Evropski Tai Đi Ćuan i Ćigong šampionat (European Championship Taiji & Qigong Federation for Europe - TCFE) održan je ove godine u Linköpingu, u Švedskoj od 7. do 9. novembra. Učešće je prijavilo preko 200 takmičara iz 17 zemalja iz cele Evrope, kao i veliki broj iskusnih i poznatih učitelja i trenera.
Srbiju su na ovom šampionatu predstavljali takmičari iz beogradskog kluba Hua Kang, predvođeni trenerom i međunarodnim sudijom, Đenđi Samardžijom: Dragi Slaveski i Nikola Bojić. Sa ponosom možemo reći da su naši takmičari opravdali poverenje i dostojno reprezentovali zemlju na ovom važnom međunarodnom takmičenju. Dokaz za to je pet osvojenih medalja:
Nikola Bojić za takmičarsku formu 42 - zlatna medalja
grupni nastup za takmičarsku formu sa mačem – zlatna medalja
grupni nastup za takmičarsku formu 42 – srebrna medalja
Dragi Slaveski za takmičarsku formu 42 - bronzana medalja
Dragi Slaveski za takmičarsku formu sa mačem - bronzana medalja
Takmičari su doputovali u Beograd u utorak, 11. novembra, u 14:30 direktnim letom iz Stokholma. Članovi kluba su im priredili doček na aerodromu.
Uhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhh...znala sam................i osjecala. I,kad sam mu na msn-u prozborila sa sinom, znala sam ,iako je mali pokusao biti hrabar....
Joj, vremena se menjaju na bolje
Pre šest godina Nikola je svakodnevno dolazio sa polomljenim olovkama, pregriženim gumicama, pogužvanim sveskama......
Marta danas dolazi svakodnevno sa "poklonima" kao Neša.
A i ona poklanja.
Zapravo ima tu lepe trampe i verovatno im nikada nije dosadno
Poenta je u tome da takav dečak ne postoji, ali je ad hoc stvoren kao opravdanje. Neša prosto pokupi pribor na koji naiđe i donese kući. To rade i druga deca. Onda se to lepo spakuje u kesu i preda učitelju. I počne sledeći krug. :))))
- Izvadio sam đoku da piškim...
- Šta?!?!
- Tako se drugačije kaže piša.
- Nenade, to je ružna reč i neću više da čujem da je koristiš!!!!
- To mi dečaci pričamo muškim jezikom, mama.
Ja ću samo blago da se nasmejem! Nemoj da se ljutiš, ali ma koliko to tebi izgledalo strašno, ipak je simpatično... pa on je sad sav važan, jer govori tim "muškim" jezikom. Pusti ga, prolazi sve, ali on i odrasta uz te "muške"!
Meni je razredni bio Djordje V. Na prvom chasu je doshao i rekao : Ja sam Djordje, a vi me mozhete drzhati za Djoku... e sad, poshto ne govorim mushki jezik, ne znam da li sam ga ispravno razumela:P
hahahahahahahahaha
i jos jednom hahahahahahahahahahaha za dabarcetovog razrednog
hahahahahahahahaha
volim kad mi jutro zapocne uz smeh, samo se plasim da moje kolege ne misle da sam prolupala sto se smejem uz monitor...
Nesa pravi muskic!
:)
Meni je sve to tako simpatično....
Pokušavam da se setim kako su to "muškarci" zavali u vreme mog detinjstva...
Mada, više me zanima ime u "ženskom" jeziku.
Ajd sad da vas vidim!!!
Ofo je tipichni pwimew da zhene ne wazoomejoo mooshke pwiche... A da, bash mi clatka kad dweknesh 'Nenade' oomecto 'Neshkitj', 'Nesho' i sl... Nikako da pwofalim shta je oozwok tome... :o)
Ja mom klincu kažem da je ružna reč "pišati"... i ne samo da mi je ružna, nego mi je odvratna i asocira me na prljavštinu, ne pranje ruku i primitivizam.
Ako izvadi "pišu", onda "piški"...
ako, pak, izvadi "Đoku", onda mora da "šora".
Majka mu se ježi od toga, ali to je (Neša dobro primetio) "Muški jezik", te se, prema tome, priča u "muškom društvu"...
Heh, muske price. Kad je moj rodjak kao klinac bio u komsiluku, pripiski mu se, pa ga komsinica odvede u wc. Kad je zavrsio, ona mu daje papir, a on ce njoj: kaze moj tata da se to ne brise, nego samo otrese :)
Maynardova, sad je momenat da se uoče ključne razlike između polova - one moraju da čučnu a mi ne itd... :)))
Dragana, sve znaš :D
pet - 10.10.2008
Teaching
- Jeste li Vi profesorka? - upita me taksista na povratku sa službenog puta.
- Ne, informatičar.
- Ne volim kompjutere... ali volim profesorke... hoćete li da me naučite da radim na računaru?
Pa joj, pishi ministarstvu da nije lepo kad postoje retki casovi! Izbaciti ceste, ubaciti ove retke! Pa da i engleskinja bude tvrda, pardon cesta, a ne retka.
ned - 28.09.2008
Konj
- Mama, da li konj može da nosi teret?
- Može, ali se ne koristi često za to.
- Zato što je popularan?
- Misliš - plemenit?
- Pa da.
Strelo, jezik je živa tvorevina, pa tako neke reči koje su svojevremeno označavale suprotnost (nemogućnost) danas su sinonimi. :)))) Izgleda da je popularnost zakon .
Alana, sada se pod uticajem škole, učitelja, udžbenika, vidici šire i u fokus dolaze pitanja koja su ranije bila minorna. Uživam u prilici koja mi je data da prisustvujem procesu, ponekad ga usmerim, ponekad otklonim nedoumice. A često ostanem bez reči pred neočekivanim ukrštanjima misli i značenja. :)
Neša je pravi znalac! Šta li će tek biti do osmog razreda? :) I očigledno mu popularnost nije teret...
btw, hvala za lepe reči na Alaninom blogu i za onaj predivan link.
Dragana you welcome :) Ima tako lepih mesta u ovom virtuelnom kosmosu koja me vraćaju u detinjstvo na onaj lepi način, kada se sa tog putovanja vraćam osvežena i puna nove energije. Tvoj blog je jedno od njih. :)))
Ne znam da li je primenjena, čak ni da li je psihologija. Znam da me neki unutrašnji glas malčice "prodrma", ponekad, kada "te čitam" ...
Setio sam se onog, iz tvog posta onomad, kako "u školi daju sve lakše zadatke", pa sam "iskoristio" ovu (prozirnu) simboliku sa konjem da ti natuknem nešto... (znam da ti znaš, kao što sam sasvim uveren i da vodiš računa o tome)... samo me je Neša podsetio na mene u njegovim godinama kada mi je bio potreban neko sa kim ću da se merim, neko ko će mi pružiti izazov, kao i neko ko će mi uz majku, postaviti granice (ili orijentire, ili oslonce, ili cilj na dohvat ruke, pa mi ga lagano izmicati, sasvim lagano, da ne primetim - kako bih se ja istezao i rastao)...
Goste, cenim one koji slušaju svoj unutrašnji glas, a još više one koji taj retki resurs troše na "čitanje" i razumevanje drugih. Iz tih razloga mi je drag svaki tvoj komentar jer znam da ih ne daješ olako, već posle promišljanja. Da, već sam imala dileme vezane za temu o kojoj govoriš. Upravo zato sam odlučila da Nešinim prvim danima ne rukovodi učiteljica, nego učitelj za koga sam čula da je strog ali pravedan, da insistira na razvoju logičkog aparata kod dece, kroz matematiku, šah, zagonetke, rebuse... Za sada, oprezno posmatrajući sa strane, čini se da mi je odluka bila dobra, da su se njih dvojica našli po senzibilitetu, i da će Neši ta relacija pružiti mogućnosti i izazove koji su mu potrebni.
P.S. Ni na trenutak nisam pogrešno razumela "prozirnost" viđenja. :)))
Stvarno zanimljiva crtica. :) E pa, da me je neko pitao - Ko je to ko je i plemenit i popularan? - priznajem, ne bih se setila meni omiljene životinje. :) Poljubac za Nešu! :)
Pa, ništa. Posle osmog razreda kreće se obdanište. :-) Mali Neša se "odlepljuje od zemlje" - postaje pravi naučnik. Kupi mu za rođendan kapu Proke pronalazača, ako je u međuvremenu i sam ne projektuje. :-)
Možda dobija sve lakše i lakše zadatke, al' život postaje sve, ah, teži i teži... :)
sub - 06.09.2008
I još...
Počelo je kao čvrsta rešenost da ovaj odmor bude najbolji i najduži do sada i odluka da neću dozvoliti da ga bilo šta pokvari. Tako je i bilo. A ovo su neka od sakupljenih i donetih zrnaca peska:
Prostranstvo peska, mora i neba. Komocija koju je osećalo telo, pogled i duša. Obilje prostora na plaži za hodanje, stajanje, ležanje, gledanje, plivanje, bez nepoželjnih sudara sa drugim sličnim namernicima.
Ceduljica sa brojem telefona koju mi je krišom doturio zgodni konobar u piceriji gde smo Neša i ja ručali. - Znaš, kumo, dobili smo kupon za besplatni ručak - objasnio je Neša ovu situaciju.
Svaki pogled koji bi munjevito pobegao prema pučini, praćen velikim gutljajem čistog morskog vetra. Komadić mira koji bih tom prilikom složila u skladište. Napunjeno je.
Retki trenuci bezbrižnog plivanja oslobođenog brige za potomstvo. Potomak je obično bio zabavljen kopanjem rupe u pesku.
Srednjevekovni grad Šasi u staroj Zeti. Shas / Šas / Svač - je pomenut u XI veku kao episkopski grad, Mongoli su ga razorili 1242. godine u pohodu na Ulcinj. Obnovljen je ali je potpuno opustošen kada su ga Turci zauzeli 1571. godine. Jedan od kraljeva koji je njime vladao u IX veku bio je kralj Vladimir. Vladimir… ime kao da šumi kroz milenijume… kako to da nikad nisam čula za njega? Kasnije sam saznala da se zvao Jovan Vladimir a to ime mi je poznatije iz osnovnoškolske istorije. Prema legendi, kralj Vladimir je, zatočen od strane cara Samuila, u tamnici oslepljen. Samuilova ćerka Kosara se zaljubila u njega i da bi mu povratila vid, morala je sagraditi 365 crkava. Vladimiru se vratio vid i oni su živeli srećno sve dok Vladimir nije mučki ubijen odsecanjem glave. Sa tvrđave puca pogled na niziju gusto posutu kamenim ruševinama zaraslim u mediteransko bilje, jedva prepoznatljivim građevinama iz kojih se izdvajaju tri visoka vitka stuba.
Fantastična, bajkovita šuma kestenova od kojih su mnogi stari više od hiljadu godina, još iz vremena kralja Vladimira. Mudri kralj je, po legendi, doneo zakon da nijedan momak ne može da se oženi ako pre toga nije zasadio stablo kestena, jer je to bio jedan od važnijih izvora hrane. Neizbežno, premišljam koja bi obaveza danas bila u istoj meri na polzu naroda, i ne nalazim. Današnji momak bi jedva dočekao da obavezu ne ispuni jer se tada ne bi morao ženiti. Ili grešim?
Shvatanje i prihvatanje činjenice da sam na odmoru. Kao i uvek, to saznanje dolazi oko desetog dana, posle čega sledi opuštanje, zaboravljanje kalendara i časovnika. Ovog puta, imala sam dovoljno vremena da u toj činjenici uživam.
Pogled koji se pruža sa Rumije preko Skadarskog jezera na albansku obalu. Uvrnut osećaj - kao da sam istraživač svemira i otkrivam novu planetu sa artefaktima nepoznate civilizacije. Radoznalost i strepnja dok više zamišljam nego što vidim kroz udaljenu izmaglicu grad Skadar na obali jezera i odmah iza njega ogromne planine. Žalost što nisam uspela da odem do Skadra i testiram svoja predubeđenja.
Lepota Skadarskog jezera, morskija od mora samog. Jedino što nedostaje jeste neodoljivi slani miris.
Spokoj i tišina na ostrvu Beška, u podnožju srednjevokovne crkve okrenute prema pučini jezera. Prvi put sam poželela da negde ostanem zauvek.
Gostoprimstvo porodice Rondić kod koje smo boravili, prihvatanje mene i deteta kao članova porodice.
Energija mesta, muzike, ambijenta, trenera i svakog člana ponaosob koje su sve zajedno učinile da seminar tai chija krajem avgusta postane nezaboravan doživljaj. Grupa koja je posle samo 10 dana zajedničkog intenzivnog vežbanja postala uigrana i kompaktna. Ovo je bila kruna mog odmora.
Fotografisanje na plaži u smiraj dana, dodir belog satena i peska i odsjaj zalazećeg sunca na uniformama. Logorska vatra uz šum talasa, zvezde krupne i bliske kao dukati. Ležala sam i dugo gledala u nebo.
Još se nisam pribrala. I to je deo šarma ovog odmora, ne pušta me, još bi da se družimo, da zadržimo te trenutke i da ih, kao klikere, premećemo i zveckamo njima. To ćemo i raditi, sve dok je moguće. Sve dok realnost ne napadne toliko ozbiljno da moram da se branim. A čak i tada ću u prve redove isturiti mir, tišinu, boje i mirise. Zato sam ih i skupljala.
malo je reći divota. mislim da sam bio tamo sa vama čitajući ove rediće, a poslednji pasus si prepisala iz moje glave..:o) posebno mi je drago, da jedan od retkih blogitja na koje od jutros mogu da uđem je upravo tvoj. lep dan ti želim i Neši naravno :o))
Ha, tai chi! Uvek sam se pitala postoji li josh nek pa da na njega slucajo naletim ko upracnjava tai chi... kad ono vidi ti sad! Cak i na seminaru bila! Svaka cas'!!!! Sretnemo se na nekoj prezentaciji ili tako...
vi ste, izgleda, baš imali pravi, pravcati, duug odmor. divno. a priču o vladimiru i kosari ne znaju ni mnogi crnogorci, iako je ljetopis popa dukljanina (u kome je priča), najstariji pisani crnogorski spomenik ili najstarija knjiga južnih slovena. možda se lijenim crnogorski momcima ženi, ali ne i sadi, pa im je lakše da ne znaju:))) pozdrav i srećno neši prvaku:)
Drago mi je da ste se lepo proveli, ako ćemo pošteno i zaslužili ste. U sledećem nastavku očekujem još fotografija... ah da... a šta je bilo sa zgodnim konobarom? Mislim blogeri zaslužuju da budu u toku:))
Drago mi je da ste se lepo proveli, ako ćemo pošteno i zaslužili ste. U sledećem nastavku očekujem još fotografija... ah da... a šta je bilo sa zgodnim konobarom? Mislim blogeri zaslužuju da budu u toku:))
lepota tvog posta, odmorskija od odmora samog... ;)))
neverovatno je koliko sam citajuci ovo, usred zgusnutog radnog ponedeljka, postala srecna i odmorna... hvala Drag(ocen)a!
:)))
Nesto najlepse sto sam ikada procitala na blogu co.yu (bivsem), sada r.s.
Neka vas drze ta carobna pescana zrnca u ovom raspolozenju do nekog sledeceg odmora, morskijeg od morskog :)
Erazmo, kao što znaš, sveci nisu predmet mog interesovanja. Kasnije sam naišla i na taj podatak. Ipak, mnogo više me ipresioniraju njegova dela za života.
uto - 02.09.2008
Stigli i krenuli
Vratili smo se. Još se presabiramo ko smo, gde smo i što smo baš tu. Doneli smo mnogo zrnaca uspavanog peska, u odeći, kosi i na memorijskoj kartici. Imali smo i nezgode, ali se na kraju sve dobro završilo. Više u slici ovde.
Nismo se ni osvestili a počela je školska godina. Neša je bio glavni sa svežim gipsom na ruci. Još slika ovde
Divne fotke! Bas mi je drago sto ste se prelepo proveli. Nadam se da ce Nesa brzo skinuti gips. Bas je presladak prvacic :) Zelim mu od srca sve najlepse u novom poglavlju u njegovom zivotu. Neka i u skoli bude legenda kao i ovde kod nas u ovom nasem virtuelnom igralistu. Sve najlepse zele vam Majtijevci, preplanuli i umorni od odmora ;)
fotke savrsene!!!
carevic presladak... :))))) moglo je bas i bez nezgode, ali brzo ce proci, a i glavni je u skoli ;)...
uzgred, mogu samo da zamislim koliko dobar mora da je osecaj vezbati sa stopalima na pesku opustele plaze u smiraj dana...
divno je sto jos citavu ovu nedelju mozes (bez odlazenja na posao) da gustiras dozivljaje i sebe u toj mocnoj akumulaciji...
:)))
Strelo, stao na loptu. I pao. Prvi veliki bol. Ali je prošlo.
Goste, primili su potvrde o završenom predškolskom programu. Izgledaju isto kao svedočanstva. Pa ti vidi. :))))
Zeko, hvala. Sad se već ponaša sa gipsom, oslobodio se. Biće šapica u redu. :))))
Alana, bio je (i još je u centru pažnje). Možda danas padne neko potpisivanje na gipsu.
Direktan kontakt sa peskom, morem, suncem, nebom - samo za to je vredelo otići. Doživljaje još gustiram i slažem. Za neke nemam fotke, samo unutrašnje slike, boje i zvuke. Puno.
Ana, hvala. Opština Vračar je napravila lep gest i svaki prvak je dobio paketić - majicu, dve sveske, par olovaka, malo slatkiša. Neočekivano i lepo. :)
a bas te i briga sto ne moz’ biti bog, kad si vec boginja... :)))
... za to je potrebno da godinama znas gde se pojiti mudroscu i kako zvakati i gorke zalogaje dok ne zaslade, a zivot gurkati i uzbrdo i nizbrdo sa puno smeha... :)
da, za boginje je nuzno i to da u prvoj deceniji milenijuma, u godini koja zavrsava sa osmicom imaju sedmogodisnje sinove. ;)))))
Hahahaha... Baš je zanimljivo kako Nešina glavica radi. A najzanimljivije mi je kako je povezao: (ne) voleti ubistva i vožnju. Poljubac za oboje, odmarajte se i provodite se lepo! :)))
Spes, onda imam ideju: neka svaka majka svoju mezimicu stavi pred mali ekran, pusti "Neretvu" i ako se devojčici zažare oči, to je znak da mama treba da skuplja lovu za polaganje vozačkog.
Dakle, Neša raste i postaje pravi muškarac! Uživajte na moru, ja sam se upravo vratila sa letovanja i suočila sa surovom svakodnevnicom. Eto, i ovaj sve češći boravak na blogu je pokušaj da pobegnem od dosade.
Nema šta, Neša na očigled svih raste. Razvija se u , kako reče gamet, u pravog muškarca. Pa i vreme je da i takvih već jednom ima. Pozdrav i tebi draga spes.
uto - 29.07.2008
Do septembra
Još tri dana.
Dobro je da još uvek svake godine dođe taj dan.
Do septembra.
što daleko bilo blizu došlooooo!?!
:)))))
mmmm... moogu da zamislim: i ovo uzbudjenje sad, i sve ono divno što te čeka tamo...
namontirale se dve divote jedna za drugu (ti za more, more za tebe), i sad samo treba da se prožmu.
upijaj. uživaj. prepusti se onako ucelo kako znaš. i celo to letovanje useli u teglice mentalne i emo-zimnice...;)
sjajno je što će Nešino preškolsko letovanje biti tako dugačko, morsko, speScijalno... :D)))
ljubaaaaaam oboje!
srećan put...
:)))
Eh, klikerasta moja, hoću. Sve sam to čvrsto rešila. I tako će biti. :)))
A Neša će pamtiti ovo leto, kao što i treba. Poljupci od nas dvoje.
Donosim teglice i flašice, dobacim neku u kakav tmuran dan. :)))))))
E...pa sve ono sto sam pozelela pre puta. Sigurno se ubijate od uzivancije. Do septembra, obecavam da cu se blize parkirati i poneti kompas :))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))J.R.osmeh iz stomaka!
pon - 21.07.2008
Znanje
- Mama, gde se nalazi fontana znanja?
- Kakva je to fontana?
- Ona u kojoj se nalazi svo znanje ovog sveta! I svako dobije onoliko koliko treba.
- Nešo, to ne postoji!
- Postoji, evo na primer, ja imam najviše znanja u vrtiću!
- Kako, ako ne znaš gde je fontana?
- Možda ja ne znam gde je ona, ali zato ona zna gde sam ja.
Pa, lepo ti dete kaže da ima najviše znanja u vrtiću; nije ti rekao da zna sve. I ono štp ne zna on pita tebe, svoju mamu, jer, mame (zna se, je li) sve znaju (bio sam i ja u Nešinim godinama:-)). Prati radnju (fabule, što bi rek'o Radovan III) !!
Dado, i ja ih obožavam i to ne samo zato što je jedan od njih tvoj, nego i zato što njegova tetka Fantastična tako lepo razbacuje kristale. :)
Ali mali dečaci polaze u školu. Da li će tamo neko imati strpljenja za njih i njihove bisere...
Odrastanje inteligentnog šestogodišnjaka i sve što to odrastanje prati. Kroz prizmu tog odrastanja prelamaju se događaji u okruženju - porodici, gradu, svetu. Izvesna Spes se povremeno pojavljuje na ovom blogu, uglavnom da bi prepisala ono što kaže glavni urednik. Ako se dogodi da ona nešto o sebi napiše, smatrajte to greškom...
Samo mogu da pozdravim mamu i njenog anđela. Uživajte, živite punim plućima. Mi ćemo ovde biti srečni da znamo da je vama lepo, a kad stignete i ako stignete naškrabajte nešto na blog. Da, množina je dobro upotebljena, jer iz tebe piše i Neša.